Piše: Dragan Maksimović
„Da samo vidim kako je bilo u Neumu….alo….tu sam….e, Dragane, Mile je, kako si, jesi živ…? Svaka čast, baš mi je žao što nisam tu da popijem sa tobom piće….al eto. Kako je to bilo, šta se desilo? …. (smijeh)….eto vidiš. Kamuflaže nema….je l da? Dobro, to je to. Vidimo se, ti dolaziš u Banjaluku u utorak, dolaziš? …Ajde vidimo se onda u utorak, ćao, ćao….Izvinjavam se”.
Ovo je telefonski razgovor predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, sa prvim čovjekom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, neposredno nakon fijaska pregovora u Neumu o Izbornom zakonu BiH prije tri godine.
Dvostruka podrška
Iako nije direktno učestvovao u pregovorima, jer su se izmjene Izbornog zakona odnosile na federalni nivo, kao i na izbor članova Predsjedništva BiH iz ovog entiteta, Dodik je Čoviću i tada držao političku stranu kada je riječ o svim bitnijim pitanjima koja se tiču nacionalnih interesa Hrvata. Obrnuto, takođe nije manjkalo podrške. Naprotiv, trenutna situacija i stanje u zemlji pokazuju da je Dragan Čović, nevjerovatni strateg koji je u posljednjih nekoliko godina samo na ime podrške evropskim integracijama dobio sve političke ustupke koje je tražio.
„Za sudbinu ove zemlje ključno je da više ne bude blokada. Zbog toga sam nametnuo mjere koje će unaprijediti funkcionalnost institucija u Federaciji BiH”, obrazložio je nametnute izmjene Izbornog zakona u izbornoj noći 2022. godine visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit.
Izmjene su omogućile Hrvatima komotno učešće u vlasti kroz povećanje izbora delegata u Dom naroda po nacionalnom ključu. Za potpunu implementaciju zakona, Šmit se pobrinuo još jednom „intervencijom” u martu naredne godine, kada je izmijenio Ustav Federacije.
Bez ikakvog konsenzusa unutar Federacije BiH, Šmit je ukinuo potrebu potpisa potpredsjednika Federacije BiH za potvrđivanje nove vlade, nakon čega je bio otvoren put za novu izvršnu vlast.
Tajming
Dvije godine kasnije, Čoviću se otvorio put za potpunu implementaciju Izbornog zakona BiH koji bi išao na ruku Hrvatima u BiH i praktično stvorio podlogu za stvaranje nove izborne jedinice. Neki kažu, stvaranje trećeg entiteta.
„Što se tiče Izbornog zakona, to je nešto što je za nas osnova funkcionisanja BiH“, kaže Dragan Čović, koji je u jeku najveće politike krize od Dejtona, u parlamentarnu proceduru uputio izmjene Izbornog zakona kojim se izbor člana Predsjedništva iz reda Hrvata svodi na izbornu volju glasača u tri od pet kantona u kojima većinski ili u značajnom broju žive Hrvati.
Prijedlog je upućen u trenutku pregovora o novoj koaliciji na državnom nivou u kojoj umjesto SNSD-a, mjesto želi opozicija iz Republike Srpske. Maksimalistički zahtjevi koji su postavljeni, mogu se tumačiti kao podrška SNSD-u od strane HDZ-a BiH, jer je vjerovatnoća za njegov „prolaz” gotovo nikakva.
„Što se tiče SDP-a, za nas asimetričan izbor članova Predsjedništva nije rješenje i na to ne možemo pristati“, rekao je predsjednik ove partije Nermin Nikšić, koji kroz pregovore sa Trojkom pokušava pronaći model kako da zaobiđu SNSD i sastave novu koaliciju na državnom nivou, nakon poteza vlasti RS čije prvake Sud BiH tereti za napad za ustavni poredak.
Međutim, uslovljavanje Čovića maksimalističkim zahtjevima, nije ništa drugo nego pod pritiskom međunarodne zajednice prikazati različit kurs u odnosu na Dodika, smatraju analitičari.
Evropski put(evi)
„Dragan Čović već godinama pokušava da se predstavi kao lider evropskog puta BiH. U ovom trenutku ima tu mogućnost na pravi način da bude istinski lider evropskog puta iz prostog razloga što sve u ovoj zemlji, uključujući i novu koaliciju, drži u rukama“, kaže novinar i analitičar Amir Sužanj, ističući da ukoliko se to desi, da bi BiH mogla krenuti sasvim novim putem u odnosu na ovaj koji sada stagnira.
„Međutim, ako Dragan Čović ne iskoristi tu priliku i bude žrtvovao evropski put za spašavanje Dodika, onda to znači da evropski put odnosno članstvo u EU, nikada nije ni bila njegova istinska politička agenda, već samo izgovor za neke druge političke projekte u BiH“, zaključuje Sužanj.
Dogovor nove koalicije je na dugačkom štapu, jer su neki od ranije najavljenih pregovora već propali. Sa druge strane, činjenica da su za svaku odluku u Domu naroda BiH gdje je Čovićev Izborni zakon upućen, potrebni glasovi tri SNSD-ova delegata, dok mu u Parlamentu BiH treba podrška Trojke, što Dodika i dalje drži u državnoj vlasti.
U prilog Čoviću ide i činjenica da je Trojka potvrdila grešku na usvajanju Zakona o južnoj interkonekciji prošle godine, na šta je pritisak vršio tadašnji ambasador u BiH Majkl Marfi. U prilog ide i Dodiku, s obzirom na njegov lični animozitet sa Marfijem, ali i politici koja je prema njemu primjenjivana iz Vašingtona. Nikšić je prije nekoliko dana priznao da je postojao prethodni dogovor Trojke i HDZ-a o drugačijem sadržaju zakona, ali da nije usvojen na Vladi FBiH pod pritiskom.
„Dakle, mi smo na Vladi FBiH, nakon dogovora koji smo Dragan i ja imali, imali princip kako ćemo to riješiti. Vjerujte za mjesec dana, dva, bi to riješili sigurno, na način kako smo se dogovorili. Imali smo to što smo imali, jedan pritisak, svi znamo odakle i promijenilo se“, potvrdio je Nikšić, aludirajući na američki pritisak, koji je kulminirao obraćanjem američkog ambasadora na sjednici Parlamenta Federacije putem video poziva u kojem je poslanicima govorio o značaju usvajanja zakona.
Kriza do narednih izbora
Šmit je odlukom o Izbornom zakonu izbacio SDA iz političke jednačine u formiranju vlasti i doveo Trojku, dok je istovremeno ojačao političke poluge između Dodika i Čovića, na kojima funkcionišu godinama. U takvim uslovima strateški potezi koje pravi Čović, pod krinkom evropskih integracija, a koje ne mogu dobiti potrebnu podršku, samo cementiraju postojeće stanje i šire prostor za dalje političke trgovine.
Profesor iz Sarajeva Enver Kazaz, upravo zbog ovakvih okolnosti i političke krize u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi, smatra da je potrebno da Trojka postigne dogovor oko Izbornog zakona, pa makar to bilo i na njihovu štetu.
„Bilo bi pametnije da shvate da je promjena Izbornog zakona neophodna, da je sprovođenje presude Sejdić-Finci neophodna i da će to ostvariti procese stabilnosti u BiH“, zaključuje Kazaz.
Politika insistiranja na hrvatskom nacionalnom pitanju legitimnog predstavljanja, za većinu analitičara zapravo i nije pravi interes, jer je HDZ BiH dobio više političkih poluga vlasti u BiH na ime upravo tog „nedostatka”, nego da je Izbornim zakonom sve ove godine bilo zagarantovano mjesto „legitimnog hrvatskog predstavnika” u Predsjedništvu BiH. Zbog toga političke igre i povlačenje pravih poteza u pravo vrijeme, smatraju analitičari, donosi mnogo više u političkom smislu od „pravog” Hrvata u Predsjedništvu. Ukoliko se takva politika nastavi, kriza na državnom nivou čekaće razrješenje na izborima 2026., prenosi DW.
Izvor vijesti: haber.ba
