Svoj glas na današnji dan digao je i istaknuti bh. glumac Emir Hadžihafibegović koji je imao poruku za sve one koji tvrde da ‘Sarajevo više nije isto’. A, on se pita kako bi i moglo biti…
-Kada mi neko daleko van moje Bosne i Hercegovine u ‘bijelome svijetu’ onako sarkastično, ironično, maliciozno , cinično i nadasve, podlo kaže “Ma, nije ni Sarajevo što je nekad bilo”, aludirajući na odium prema bošnjačkoj većinskoj populaciji u gradu, ja mu odgovorim potvrdno: ”Da, tako je, Sarajevo više nije isto”. Potpuno ste upravu. Kako da bude isto? – pita se Hadžihafizbegović i dodaje:
-Fali našem lijepom Šeheru njegovih 11.000 nevino ubijenih građana. Fali Šeheru 1.600 njegove ubijene djece u dobi od godinu do 14 godina. Fali mu 3 miliona knjiga i arhivske građe zapaljene u Vijećnici. Fale mu njegovi heroji Safet Zajko i Enver Šehović, fali mu Čedo Domuz i Vinko Samarlić, Safet Hadžić, Dino Magoda i ini heroji odbrane grada. Nek’ halale oni zaslužni koje ovdje ne pobrojah, a sila ih je… Kako grad kojem sve ovo fali može biti isti. O tempora o mores. Nisam nikada nakon takvih zluradih komentara, da “Sarajevo više nije isto” mogao skontati da li je ljudska širina Sarajeva i Bosne i Hercegovine, pogotovo Bošnjaka u njoj, njena komparativna prednost ili autodestrukcija i popriličan mazohizam. Jer, doživjeti to što je doživjelo Sarajevo i cijela Bosna i Hercegovina, doživjeti taj krvavi pir četničkih hulja, logore, silovanja bošnjakih curica i žena, genocid, a opet 30 godina se pravdati kao Bošnjak, da ti nisi kriv za: “Sarajevo koje više nije isto”, zaista, doslovno znači biti kukavica, poltron i iskompleksirana splačina, kojoj nije mjesto ni u Sarajevu ni u Bosni i Hercegovini. Kome se mi više pravdamo. Čiji hator mi to nećemo da povrijedimo. Što više “gutamo” ovih 30 godina zbog ”mira u kući”, države nam je sve manje.”
Sarajevo, kako kaže, nikome ništa nije dužno, ali smo svi dužni njemu.
-I, zato grade heroju sretan ti 6 . april, Dan oslobođenja Sarajeva. Sretno ti ako Bog da bilo i u vremenu koje je pred tobom. Vrati, grade veliki i ponosni, ono stanje duha kad se nikom nisi pravdao, i kada se krv Sarajlija po mahalama i sokacima nije sušila 4 godine. Kada su djeca ubijana snajperima četničkih mrcina. A, vama koji godinama konstatirate da “Sarajevo više nije isto” poručujem: Sram da vas bude ološi. Vi Sarajevo mrzite , vi po svijetu gibetite na Sarajevo, a onda u julu i augustu hrlite u Sarajevo da umjesto zapadnih sedativa i antidepresiva popijete umirujuću tabletu po imenu “sarajevocilin”. Upamti bagro po imenu “Nije ni Sarajevo što je nekad bilo”, ili više ne dolazite u Sarajevo ili kada dođete prvo položite cvijet na spomenik ubijenoj djeci Sarajeva. I, upamtite dobro!!! Sarajevo nikome ništa nije dužno, ali smo svi mi dužni Sarajevu. Mnogo, ali mnogo više je Sarajevo dalo nama svima, nego mi Sarajevu”, zaključio je.
Izvor vijesti: haber.ba
