Intervju koji je Dodik dao za Berliner Zeitung prenosimo u cijelosti:
Gospodine predsjedniče, protiv vas je u vašoj zemlji raspisana potjernica. Zar vas nije strah da ćete biti uhapšeni?
To nije moja država koja me osudila. Moja država je Republika Srpska, a ne Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina je veoma nepravedna prema Srbima. Sud koji me osudio je, politički gledano, institucija za kažnjavanje i inkvizicioni sud za Srbe. Presuda ima za cilj da eliminiše mene kao najvažniju političku figuru u Republici Srpskoj i da zastraši druge. Ovdje se osjećam vrlo prijatno i sigurno.
Kažete da BiH nije vaša država. Posebno kritikujete ulogu Visokog predstavnika međunarodne zajednice. Koji je vaš cilj? Želite li reformisati BiH kao cjelovitu državu ili odvojiti Republiku Srpsku kao suverenu državu?
Želim da BiH ponovo postane država u skladu s Dejtonskim sporazumom. Naš problem je što ona to danas nije. Moja politika je usmjerena na to da BiH funkcioniše po svom Ustavu. Trenutno ona djeluje protivustavno. Sama činjenica da jedan stranac, dakle takozvani Visoki predstavnik, kojeg niko u BiH nije izabrao, može jednostavno da mijenja zakone, znak je arogancije. Zakone može donositi samo zajednički parlament, niko drugi. Ali danas dolazi jedan nelegalni stranac i nameće nam svoje odluke. I ja treba da budem kriv jer ga ne poštujem?
Ako želite očuvati dejtonsku državu, zašto ste onda u martu predstavili nacrt Ustava Republike Srpske koji jasno sadrži secesionističke elemente? Na primjer, mogućnost vojnog saveza s drugim državama?
Vrlo cijenim i poštujem Njemačku, iako u prošlosti nismo uvijek imali dobra iskustva. Mnogi naši građani tamo žive. Ali imam problem s nekim vašim političarima. Oni se ponašaju negativno prema Srbima i favorizuju muslimane. I to bez da poznaju dokumente i bez da razumiju Dejtonski sporazum. Da ga razumiju, vidjeli bi da smo mi u pravu.
Mi ne kršimo Ustav. Republika Srpska štiti Bosnu i Hercegovinu, ne uništava je. Već 30 godina ovom zemljom upravljaju stranci. Ljudi poput Wolfganga Petritscha, koji je donosio odluke protivne duhu Dejtona. Posebno kada je riječ o Ustavnom sudu, koji praktično ima cilj da uništi Dejton. To je tako, ali to je teško nekim Evropljanima da razumiju.
I još nešto. Još je Carlos Westendorp Cabeza je rekao da su bonske ovlasti u suprotnosti s duhom Dejtona. Tadašnja šefica misije ih je čak nazvala blefom. “Vidjećemo hoće li to proći”, rekla je. Sada već skoro 30 godina živimo s tim blefom. Te navodne ovlasti nemaju nikakvu legitimnu osnovu, a pogotovo ne u Dejtonskom sporazumu. To više ne možemo prihvatiti.
Ovlaštenja Visokog predstavnika kritikuju se i u Evropi. No, vratimo se na vaš ustavni prijedlog iz marta. Ako jedan entitet u svoj ustav unosi graničnu policiju prema drugim entitetima i vojne saveze s inostranim državama, to onda nije u skladu s vašom izjavom da želite oživjeti duh Dejtona.
Ne slažem se s tim. Prema Dejtonskom sporazumu, Republika Srpska je imala vojsku. Tako je bilo i punih osam godina. Zatim je donesena odluka da se formira zajednička vojska. Međutim, u izvornom Dejtonskom sporazumu za Republiku Srpsku su bili predviđeni i sopstvena granična policija i vojska. Naš prijedlog stoga nije ni protivustavan niti protivan Dejtonu.
Pokušavaju se samo potisnuti te činjenice. Situacija bi bila drugačija da su planovi za uspostavljanje zajedničke granične ili carinske policije za cijelu Bosnu i Hercegovinu u potpunosti provedeni. Ali ni to se nije desilo. Mi svakako nemamo nikakve planove za secesiju, ni na koji način. Naš plan je da se Bosna i Hercegovina vrati izvornom dejtonskom konceptu. Prije svega, više ne možemo prihvatiti ono što nam se nameće izvana i silom.
U Republici Srpskoj živi 90 posto Srba. Oni imaju pravo, prema Povelji UN-a i prema Ustavu, da budu priznati kao konstitutivan narod. Mislim da će se jednog dana ljudi u Evropi zaista posvetiti tome da shvate Dejtonski sporazum. Bosna i Hercegovina ne može postojati ako muslimani vladaju Srbima i Hrvatima. Mnogi od njih su islamisti. I u Njemačkoj znate šta to znači – teroristički napadi i slično. U Njemačkoj također postoje bosanska udruženja i organizacije. Sva su muslimanski orijentisana. Ne može se biti za Bosnu, a istovremeno protiv Srba. Pogledajte Sarajevo. Tamo je nekada živjelo 160.000 Srba, više od 40 posto stanovništva. Danas ih je ostalo samo 4000.
Ali želim još jednom ponoviti: mi nemamo plan za secesiju. Ne borimo se za otcjepljenje. Borimo se za to da imamo ustav i pravo na samoopredjeljenje.
Kažete da su mnogi bosanski muslimani islamisti. Mislite li to doslovno, onako kako mi u Njemačkoj razumijemo pojam islamisti – kao islamske fundamentaliste?
Da, i njih je sve više. To pokazuje i podrška koju daju Hamasu. Nedavno sam bio na mjestima gdje je Hamas napao nevine Jevreje i ubio 1400 ljudi. Vidio sam kako su to uradili. Užasno. Istovremeno se Srbi predstavljaju kao koljači. Prije nekoliko godina New York Times je objavio fotografiju ruke koja drži glavu iz koje curi krv. Ispod je pisalo da su Srbi to učinili jednom muslimanu. Kasnije se ispostavilo da je to bila glava Srbina.
Mi ne tražimo da neko stane na našu stranu ili da postane naš navijač. Mi tražimo samo pravo i pravdu. Poštujem muslimane u Bosni i Hercegovini, nemam ništa protiv njih. Ali imam nešto protiv njihove politike. Za Bošnjake je islamska zajednica ključni politički faktor. Na kraju se želi provesti politika Alije Izetbegovića. Rezultat bi bio Bosna i Hercegovina kao pretežno muslimanska država.
I u Republici Srpskoj postoji kritika da dejtonska država stavlja etnički identitet u prvi plan. Mnogi mlađi ljudi, međutim, žele građansku, evropsku demokratiju koja se temelji na pojedincu, a ne na nacionalnoj pripadnosti. Da li je takva država za Bosnu i Hercegovinu nerealna?
Mislim da Evropa danas samu sebe laže kada tvrdi da su narodi i nacije prevaziđeni i da postoje samo vrijednosti. Ali to nije moja tema, to je evropska stvar. Trideset godina nakon Dejtona pokazuje se da Bosna i Hercegovina ne funkcioniše bez zaštite iz inostranstva. Istovremeno, mi uopšte ne znamo čiji smo mi ovdje protektorat.
Dolaze ljudi koji nemaju nikakva ovlaštenja i nameću nam zakone. Ljudi koje bi se, kao u starim vremenima, moralo nazvati kolonijalnim upraviteljima. Oni žele da nam nametnu svoja pravila. Svuda drugo je to već prošlost; samo ovdje još uvijek postoji.
Još nešto: kako da vjerujemo u Bosnu i Hercegovinu kada je sve što je do sada učinjeno bilo u korist muslimana? Bosna je većinski hrišćanska zemlja, ali ju je Alija Izetbegović pretvorio u islamski kondominij. Mislim da Evropljani ovdje prave mnogo grešaka. Na primjer, prvo pitaju muslimane šta treba da se promijeni u Bosni i Hercegovini, a onda nam taj rezultat predstave kao svoj zahtjev. Muslimani misle da je Bosna njihova, da mi možemo otići u Srbiju. To čak i javno govore.
Dakle, ne vjerujete nikako u budućnost izvan nacionalnih identiteta?
I dalje vjerujem u Evropu. Ali vidim da mnogi Evropljani sami u to sumnjaju. Osim toga, oni nama u Republici Srpskoj ne vjeruju, niti vjeruju u Dejton. Najveći razarač duha Dejtona, ali i Ustava, jeste briselska administracija, koja povezuje pristupanje Bosne i Hercegovine EU s najrazličitijim uslovima.
Brisel ovdje stvara neku vrstu eksperimenta, ali mi ne želimo da budemo eksperiment. Mi podržavamo cilj članstva Bosne i Hercegovine u EU, ali jasno i isključivo na osnovu Dejtonskog sporazuma. Što se tiče NATO-a, to je druga stvar. Republika Srpska je odlučila da ne pristupi NATO savezu. NATO nas je bombardovao, a bombardovao je i Srbiju. A mi i Srbiju smatramo našom zemljom. Da li je to politički korektno ili ne, to je istina.
Izvor vijesti: haber.ba
