I dalje su bahati, no iza te bahatosti ovaj put stoje agonija i strah. Milorad Dodik i njegova svita su se ozbiljno uznemirili. Shvatajući da se sve više približavaju zidu, očajnički traže izlaz, od Amerike preko Mađarske, Rusije, Izraela, pa čak i do onih institucija koje su proglasili nelegalnim na teritoriji RS.
Ko će pomoći
Milorad Dodik, vječiti politički kockar, pokušava izvući posljednje adute iz rukava. Da je situacija prilično očajna, pokazuje njegov pokušaj rasprodaje Republike Srpske za bagatelu. Tako je, najprije, rudna bogatstva ponudio Sjedinjenim Državama, a sada i Mađarskoj. To bi valjda trebao biti dil koji će mu osigurati međunarodnu zaštitu od krivičnog procesuiranja, no vjerovati da ga takvo nešto u konačnici zaista može spasiti samo svjedoči razmjerama očaja u koji je zapao.
Nije na tome stao, nego je u jednom od intervjua, a što je ostalo prilično neprimijećeno u javnosti, procijedio kroz usta da bi bio spreman i stati sa svojom posljednjom avanturom ukoliko bi visoki predstavnik Kristijan Šmit (Christian Schmidt) povukao svoje odluke. Nakon što je na Sudu BiH osuđen, Dodikov advokat istom tom sudu ulaže žalbu na presudu, Sudu za koji tvrdi da ga ne priznaje te da njegove odluke ne važe na teritoriji RS.
Ništa više dostojanstva ne pokazuju ni njegovi partneri u zločinu. Tako Stevandić piše pismo glavnom tužiocu BiH čiju instituciju ne priznaje.
No, strah je čudo – kad osjete da im prijeti stvarna odgovornost, onda se i „nelegalne institucije“ odjednom čine sasvim legitimnim.
Neumoljiva realnost
Dodikova panika se dodatno vidi i u njegovim pokušajima pregovora s međunarodnim faktorima. Iako su on i njegovi poslušnici mjesecima negirali autoritet Kristijana Šmita, sada odjednom traže da visoki predstavnik povuče svoje odluke. Ako je Šmit nelegalan, kako oni tvrde, onda ni njegove odluke ne bi trebale imati značaj.
No, sve ovo pokazuje da se Dodik i njegovi saradnici nalaze u živom blatu – i dok tonu, mlataraju bez glave i repa gdje i kako stignu, ne bi li se nekako pokušali izbatrgati iz toga. A tu dakako nikakvi principi, kamoli zdrav razum, više ne postoje.
Realnost je neumoljiva – Dodik i njegova ekipa su preplašeni. Znaju da su granice pređene, da su im manevarski prostori sve uži i da bi pravosudni epilog njihove političke avanture mogao biti bolan. Dodik i njegova ekipa ne traže više političku pobjedu, oni traže način da spasu vlastitu kožu.
A u tom traganju spremni su kompletan entitet i njegove institucije staviti ispred sebe kao živi štit – od prodaje njegove imovine do stavljanja tuđih sinova u uniformama ispred sebe. No, da li su zaista svi oni spremni žrtvovati sebe za Dodika?
Država pala na ispitu
Iako Dodik pravi očajničke poteze, ne treba likovati. Dodik je možda preplašen, no institucije BiH pokazuju epohalnu nesposobnost. Naime, skaradno je, sramotno i apsurdno da bjegunci pred zakonom Stevandić i Dodik mogu prelaziti granicu BiH i putovati u druge države, kao da se nadležne institucije pokazuju nesposobnim uhapsiti ih i privesti pravdi. A za to će neko u konačnici morati odgovarati.
Izvor vijesti: haber.ba
