Dugo se čekala američka reakcija na eskalirajuća dešavanja u Bosni i Hercegovini.
Čekao ju je i predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Milorad Dodik, otvoreni simpatizer američkog predsjednika Donalda Trumpa, ali i oni s drugog kraja vatrenog bosanskog političkog terena, nadajući se nastavku američke podrške BiH i pod palicom republikanskog vođe.
Kada je došla, iz usta američkog državnog sekretara Marca Rubija, nimalo nije se dopala Dodiku. Uslijedio je niz osuda iz SAD-a na račun nepravosnažno osuđenog predsjednika Republike Srpske i njegovih secesionističkih i antiustavnih postupaka.
No, iako je SAD jasno dao do znanja šta misli o stanju u BiH, Dodik je nastavio kako je počeo, onda kada mu je izrečena zatvorska kazna. A kada su još izdati nalog za privođenje i potjernica za njim, otišao je još dalje, svakim potezom nastojeći oslabiti državu BiH, sve jače i jače, uprkos svim upozorenjima, čak i američkim.
I dok institucije Bosne i Hercegovine nastoje slijediti slovo zakona, svi se pitaju šta će sada biti. Hoće li problem zvani Dodik biti riješen unutar BiH i hoće li SAD, do sada najveći i najmoćniji prijatelj BiH, reagirati ikako drugačije osim osudama i kritikama koje građani BiH godinama slušaju.
‘Riječi podrške nisu samo simbolične’
Šta ukoliko, u nekom scenariju, ključanje u BiH dostigne vrhunac, čega se dobar dio stanovništva s obje strane nevidljive entitetske linije plaši? Ima li BiH u ovakvom SAD-u zaista prijatelja koji bi odlučno stao u odbranu njenog integriteta i ustavnog poretka, ako Dodik provede ono što najavljuje i, praktično, stvori državu unutar države.
Jasmin Mujanović, analitičar i pisac iz SAD-a te saradnik Centra za Zapadni Balkan Instituta New Lines iz Washingtona, tvrdi da SAD jeste prijatelj BiH, no da to prijateljstvo treba shvatiti na umjeren način.
„Sve ovo što su govorili Marco Rubio, (republikanski senator Chuck) Grassley i niz drugih zvaničnika, nije samo simbolična podrška, ali je, naravno, na prvom mjestu politička“, kaže Mujanović.
„To znači da ne trebamo sada očekivati da će američki marinci sletjeti u Banju Luku i uhapsiti Dodika, niti bi to bilo poželjno. Svakako da je lijepo čuti sve te izjave. Rubio i ostali dali su političku podršku BiH i njenim institucijama, što ukazuje na to da oni smatraju da država BiH ima dovoljno kapaciteta i pravno etablirane postupke kojima može procesuirati Dodika do kraja, unutar postojećeg pravnog okvira. On mora biti uhapšen i mora mu se suditi za napad na ustavni poredak BiH“, nastavlja.
No, dodaje, nosilac svega treba biti država BiH.
„Ukratko, poručili su – ‘imate našu podršku, ali morate riješiti problem na svoj način, kroz svoje institucije, a mi smo tu da pomognemo, ako bude potrebno’. No, jasno je i da misle da je najveći teret odgovornosti na zvaničnicima i institucijama BiH“, rekao je Mujanović.
Siniša Vuković, profesor i direktor programa za globalne politike Škole za napredne međunarodne studije Univerziteta Johns Hopkins iz SAD-a, kaže da se u ovom trenutku čak niti na globalnom nivou po automatizmu ne mogu definirati prioriteti Trumpove administracije, te da su njegovim dolaskom u Bijelu kuću svi dosadašnji prioriteti dovedeni u pitanje, a samim tim i strateška relevantnost za donosioce odluka u Washingtonu.
„U takvom ambijentu, koji neupitno karakteriše neizvjesnost koja nema presedana u bliskoj prošlosti, lako je pretpostaviti da za Ameriku sve prethodno preuzete obaveze mogu biti dovedene u pitanje. Međutim, takvo sagledavanje stvari bilo bi i naivno i simplifikovano“, kaže Vuković.
‘Mirotvorac’ Trump
No, ističe jedan trend koji ima veze i s Bosnom i Hercegovinom.
„Trump za sada pokazuje snažne ambicije da bude upamćen kao vanserijski pregovarač i mirotvorac. Nedavno se javno hvalio da je zaustavio rat manjih razmjera o kojem niko ne vodi računa. Taj preventivni pristup, koji mu se plasira od strane njegovih saradnika kao velika pobjeda je sigurno i princip kojim će se voditi njegov kabinet kada su u pitanju trenutna žarišta. Sprečavanje i zaustavljanje konflikata na Zapadnom Balkanu za njega bi bila velika pobjeda. Optimista bi mogao zaključiti da bi on bio spreman i lično zaustaviti daljnju eskalaciju ukoliko bi mu to omogućilo međunarodnu prepoznatljivost kao mirotvorca. No, cinik bi istovremeno mogao zaključiti da je za tako nešto potrebna prethodna eskalacija koja bi, ako se dozvoli, mogla prerasti u sukob nekontrolisanih razmjera“, dodao je.
„Ono što je sigurno je da su za sada poruke iz SAD-a poslate sa različitih strana, i te poruke su nedvosmislene, uključujuči i američku spremnost da se silom odbrani državni integritet BiH. Ono što ostaje neizvjesno je koliko su provokatori na Zapadnom Balkanu spremni testirati odlučnost ili blef SAD-a“, rekao je Vuković.
„Ako smijem dodati, ono što ostaje neizvjesno je – koliko je Amerika spremna, nakon stavljanja pod kontrolom trenutnu krizu u BiH, ući u koštac sa potrebnim reformama Dejtonskog ustava radi sprečavanja daljnjih epizoda destabilizacije od strane domaćih, ali i stranih aktera, a koji su za to utočište našli u manjkavom društvenom ugovoru“, dodao je.
U BiH, sa historijom koja se uporno i iznova piše krvavim perima, pesimizma ne nedostaje. Jedni se nadaju da će državne institucije nekako riješiti problem, drugi – u nedostatku vjere u domaće snage – žele vjerovati u inozemne, koliko god historija dokazivala da posljedice mogu biti pogubne (recimo, Srebrenica). Tu su snage EUFOR-a, a prisutan je i NATO. Oni su se, također, oglašavali, ali zasad ne reagiraju niti se može procijeniti u kojim okolnostima bi reagirali.
„BiH u ovom momentu ima podršku EUFOR-a i to je vjerovatno ono što možemo barem u ovom momentu očekivati od njih, u smislu materijalne međunarodne podrške ako dođe do nečega zaista ozbiljnog, iako ne vjerujem da će doći do toga. EUFOR jeste tu da pomogne. Naravno da mogu asistirati ili policiji ili nekoj interagencijskoj grupaciji, ali opet kažem, suština ovog posla i procesa je na institucijama i zvaničnicima BiH. To mora biti državna inicijativa. Bilo bi poželjno da EUFOR asistira, naročito ako njihove procjene pokažu da bi moglo doći do krizne situacije, da, recimo, policija iz RS-a pokuša spriječiti hapšenje Dodika. Tada bi bilo apsolutno poželjno da EUFOR bude uvezan u te operacije, ali to mora biti vođeno i inicirano sa strane institucije i policijskih snaga BiH”, tvrdi Mujanović.
Iako kaže da je moguća, Mujanović za sada ne vidi mogućnost promjene američke politike prema BiH.
Poklapanje interesa BiH i SAD-a
„Ovo što smo čuli je donekle očekivano, naročito od Marca Rubija“, kaže.
„Ljudi često zaboravljaju da, iako u SAD-u postoje samo dvije političke stranke, one ustvari u svom sastavu i operacijama imaju različite političke tendencije i ideološke strukture. Rubio je u jednoj od njih, koja je mnogo više kritična prema autoritarnim i ekstremnim pokretima poput onih koju predstavlja i zagovara Dodik. Od njega, kao i od drugih čije smo riječi do sada čuli, mogli smo i očekivati razumijevanje za stvarne okolnosti u BiH. Ima tu mogućnosti da bi moglo doći do preokreta u politici Trumpa i njegove administracije prema Balkanu, ali ukoliko njihov interes za to područje i fokus ostane na ovom nivou i na radaru, makar i na samoj njegovoj periferiji, to je za BiH pozitivno, tim prije što znamo da u SAD-u imamo neke prijatelje i saveznike“, govori Mujanović.
Vojno, ako bude neophodno, SAD može pomoći, tvrdi, jer s BiH dijeli zajedničke interese.
„Suština američke politike prema BiH vjerovatno će ostati manje-više ista s tim što će biti izražena na neki drugačiji način nego za vrijeme (prošlog predsjednika Joea) Bidena. Ono što je najvažnije je da SAD apsolutno ne želi bilo kakav sukob ili krizu u BiH i na cijelom Balkanu, primarno zato što to nije u njihovom interesu. Za SAD je to je pitanje njihove nacionalne sigurnosti i jako je pozitivno da se interesi BiH poklapaju i sa američkim prioritetima“, zaključio je, prenosi AJB.
Izvor vijesti: haber.ba
