Piše: Gerard Deeb
“Tri godine otpora, tri godine zahvalnosti. Tri godine apsolutnog herojstva koje su pokazali Ukrajinci. Hvala svima koji brane i podržavaju Ukrajinu”, napisao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski na društvenim mrežama.
Ovakve izjave stigle su u trenutku kada su čelnici Evropske unije doputovali u Kijev, kako bi potvrdili svoju podršku Ukrajini. Predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen objavila je na društvenim mrežama: „[…] u Kijevu smo jer je Ukrajina Evropa. U ovoj borbi za opstanak, na kocki nije samo sudbina Ukrajine, već i sudbina Evrope.“
To upućuje na potpunu usklađenost stavova Ukrajine i zemalja Evropske unije, što je ujedno i potvrda daljeg suprotstavljanja ambicijama ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji sanja o obnovi slave svoje zemlje, prenosi AJB.
Međutim, stvar se ne svodi samo na suprotstavljanje Putinu, već i na slanje jasnih poruka američkom savezniku da možda griješi ako ode predaleko u približavanju Moskvi. No ključno pitanje glasi: želi li Donald Trump zaista odriješiti Putinove ruke na bojnom polju na račun Evrope ili sprema dvostruku zamku – i savezniku i neprijatelju?
Američka zamka
Specijalna vojna operacija ruske vojske [kako je nazivaju u Moskvi] ulazi u četvrtu godinu, nakon što je ruski predsjednik 24. februara 2022. godine naredio svojoj vojsci da izvrši prodor na granicama Ukrajine kako bi se osigurala nacionalna sigurnost Rusije. Vladimir Putin izrazio je zabrinutost da će Ukrajina postati članica NATO-a, što bi dovelo do raspoređivanja projektila Alijanse neposredno uz granicu s Rusijom.
Vojne procjene koje su dolazile iz krugova bliskih Kremlju ukazivale su na to da vojna operacija neće trajati više od nekoliko dana i da će zadatak biti ispunjen, a to je pripajanje nekih ukrajinskih oblasti ruskoj teritoriji. Međutim, administracija bivšeg američkog predsjednika Josepha Bidena imala je drugačiju viziju. U ratu koji je izbio na istoku Ukrajine vidjela je priliku za ostvarenje svojih geopolitičkih ciljeva, zbog čega nije oklijevala pružiti Kijevu vojnu, obavještajnu i logističku podršku s ciljem ometanja ruskog napada.
Dok je Putin sjedio u svom kabinetu, gledao na sat i čekao poziv koji potvrđuje da je zadatak uspješno obavljen, Washington je kovao planove da produži rat kako bi iscrpio Rusiju i neutralizirao je kao ključnu silu u usponu koja prijeti američkom utjecaju u svijetu.
Zbog toga je Bidenova administracija intenzivirala politiku „obuzdavanja“ zemalja u usponu, prvenstveno Kine i Rusije. Putin je tek nekoliko mjeseci nakon početka vojne operacije shvatio da je upao u američku zamku i da je dodatno zaglibio u ukrajinsku močvaru. Istovremeno, Zapad se spremao da stavi Rusiju pod opsadu nametanjem međunarodnih sankcija toj zemlji. Posljednji potez u tom pravcu bilo je ukidanje sporazuma o tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu, što je Zelenski saopćio 30. decembra. Time je izvoz ruskog plina u Evropu sveden na nulu, iako su 2021. zemlje Evropske unije uvozile više od 40 posto svog prirodnog plina iz Rusije.
Tri godine kasnije, rat u istočnoj Ukrajini još uvijek bjesni, dok se Putinova vojska neprestano suočava s izazovima, naročito nakon što su ukrajinske snage prodrle i okupirale rusku regiju Kursk. Time se dodatno pojačao pritisak na Putina, posebno nakon što je Zelenski ponudio rješenje za okončanje sukoba kroz razmjenu teritorija koje su zauzele dvije zaraćene strane.
Razgovori u Rijadu donijeli nadu Rusiji
Tri godine kasnije, Putin nije uspio uvjeriti svog kineskog saveznika da se uključi u rat, niti je Peking pokrenuo sukob na drugom dijelu svijeta kako bi oslabio Zapad i otežao mu nastavak pružanja vojne podrške Ukrajini.
Sve što je Putin uspio postići nakon ovog vremenskog perioda jeste ishodovati sastanak na nivou ministara vanjskih poslova s Washingtonom, koji je održan u Rijadu, sa ciljem okončanja rata pod uvjetima koje diktiraju najjači, zbog čega Zelenski nije bio pozvan na sastanak.
Putin je iskazao zadovoljstvo nakon sastanka ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova s američkim kolegom Marcom Rubijom u Rijadu. Obje strane su naglasile značaj i ozbiljnost sastanka, te se dogovorile da će raditi na stvaranju uvjeta za organizaciju samita između predsjednika dvije države.
Ovi razgovori donijeli su Rusiji nadu u moguću pobjedu u tom ratu, budući da su Amerikanci tokom razgovora pokazali razumijevanje za ruske zabrinutosti. Osim toga, sastanak bi mogao poslužiti kao uvod u potencijalne razgovore na najvišem nivou, što bi otvorilo vrata za niz dogovora između dvije zemlje o raznim pitanjima.
Formalno gledano, razgovori su podigli ruski moral, s obzirom na to da ukrajinska strana nije učestvovala u njima. Ipak, suštinski, prema nekim izvještajima, Rusija je ponovno upala u američku zamku. Prema procurjelim informacijama iz izvora bliskih američkoj strani, koja je učestvovala na sastanku, Rusija ima obavezu obnoviti Ukrajinu korištenjem zamrznute ruske imovine. To znači da je Zapad, tačnije SAD, preuzeo kontrolu nad tom imovinom, čija se vrijednost procjenjuje na gotovo 600 milijardi dolara.
Ucjennjivanje i Kijeva, i Evropske unije
U suštini, Washington je ostvario svoj dugogodišnji cilj – prekid ruskih plinovoda (Sjeverni tok 1 i 2) prema Evropi, što je omogućilo ulazak američkog plina po znatno višim cijenama. Na taj način je Washington obnovio svoju tradicionalnu ulogu, koju je imao nakon raspada Sovjetskog saveza, postavljajući se kao „arbitar“ u međunarodnim pitanjima.
Američka zamka koju je Trump postavio Putinu omogućila je Washingtonu da slobodno ucjenjuje i Kijev i Evropsku uniju. Trump pri tome nastoji preuzeti ukrajinske rijetke minerale, što smatra logičnom kompenzacijom za finansijsku i vojnu pomoć koju je SAD pružio Kijevu u ratu s Rusijom.
Što se tiče Evropske unije, Trump je u svojim pregovorima s Putinom vidio priliku da spriječi Evropu da se udalji od ideje „ovisnosti“ na koju je bila naviknuta još od Hladnog rata, čime bi ključevi međunarodnog poretka ostali isključivo u rukama Washingtona.
Američki ciljevi ne završavaju samo dovođenjem Rusije za pregovarački sto, jer Trump također vjeruje da će američki pregovori s Rusijom utjecati na rusko-iransko približavanje, te destabilizirati saradnju između dvije zemlje, posebno u vojnoj oblasti. Washingtonu smatra da je neophodno „ohladiti“ ukrajinski front, kako bi se mogao posvetiti sve većoj opasnosti iz Irana, koji je na korak do toga da posjeduje nuklearnu bombu. Trump je obećao da će to spriječiti po svaku cijenu, pogotovo ako se uzme u obzir da izraelski premijer Benjamin Netanyahu, poznat po nepromišljenim potezima, već radi na tome da izvede napade na iranske nuklearne reaktore.
Rusi računaju na to da su ovi pregovori uvod u kraj njihove specijalne vojne operacije [kako je nazivaju] i da predstavljaju uspjeh njihove diplomatije. Međutim, američka strana na njih gleda iz drugačijeg ugla, odnosno kao na priliku za ostvarivanje vlastite koristi, kako na štetu svojih neprijatelja, tako i na štetu svojih saveznika. Zato se pojedini pitaju: hoće li Putin, nakon tri godine rata u Ukrajini, ponovno upasti u američku zamku?
Izvor vijesti: haber.ba
